Post
by Agent prevarator » 28 Aug 2018, 00:12
Eh, nekako me zadnje vrijeme puca da bih se mogao malo u te vode bacit, čisto onako, rekreativno. Kod bake u Moslavini sam znao kao klinac otići s bratićima na potok, onako, s ajmo reć, primitivnim priborom: štap od ljeskovine, komad flaksa, udica (koju bi vezao tetak koji je to znao), kuglica-dvije olova. Plovak, ako se našo "pravi" dobro, ako ne, izradili bismo ga od guščjeg pera. Nakopali bismo nešto glista, uzeli neku kanticu i ajmo s noge na nogu do vode duboke (oko metar i pol). Uglavnom bi se hvatala kojekakva sitnež, koju bismo onda pospremili u kanticu, odšetali do kuće kojih 300-400 metara, pokazali, vratili se natrag i pustili ribice natrag u potok. A znao je tu i tamo zagrist i neki primjerak od kojih 15-ak cm. Nemam blagog pojma kako se te ribe uopće zovu. E,sad, ima jedna anegdota iz vremena kad sam imao kojih 12 godina: jednog dana pred večer, krenula lagana kišica i veli mi tata "Ajmo mi sad do potoka, mogle bi grist". I odemo mi. I stvarno, ulove se negdje 3-4 veće, uz još negdje 7 sitnih. "A, dobro, sutra imamo doručak", veli stari, i odemo veseli kući. Ribe smo ostavili preko noći u kantici s vodom, i naravno do juta su uginule. Probudimo se tata i ja, krenmo ih čistit, izvadili tavu iz kredenca, kad naleti mama, gleda što se događa i sva prestrašena kaže: "Pa nebute valjda mrtve ribe jeli".