Nastavno na nemili događaj opisan u ovom postu, danas je morala pasti još jedna jako teška odluka te je trebalo staloženo prosuditi i objektivno zaključiti kako ovo stvarno više nema nikakvog smisla.
Dobra je bila dok sam ju kao mladu vodio posvud uokolo. Šetali smo se po po Tabacstraße, vrtili se u krugu po Piazza di Mondial, trčali kroz Old Bond Street, ali sve ima svoj kraj.
Ni dvadeset godina kasnije, napala ju je ćelavost.
Ćelavost je kod četaka, za razliku od nas muškaraca, smrtna boljka. Ja sam samo mogao nemoćno pratiti kako joj po boku restu friži, a dlaka joj stalno biži.
Tako da je došao i taj dan.
Zadnje slike. Posljednji pozdrav. Tuga usrcu. Zbogom!
nije mi simpatična ova druga američanska inačica skraćenice. Nije bitno. Od stvari koje sam do sada imao sreću i čast isprobati, ustanovio sam da je ovo moj proizvod koji sa mnom ide na jedan od onih otoka na kojem sam sam i nema ničeg drugog osim mene i cd-a. I ove kreme. Ova kutija sa slike je još samnom jer mentol još uvijek izbija iz molekularno tankog sloja preostalog iz nemam pojma čega. Jedinstven proizvod u svijetu brijanja. Ali najbolji.